(objavljeno kao kolumna na portalu Press032: https://press032.com/izborom-pape-lava-xiv-izgleda-cestiti-ljudi-amerike-upravo-su-dobili-svoj-glas)
Zanimljiva, ali i tužna ironija u 21. stoljeću je ta da je Katolička crkva, od svih institucija, postala jedan od bastiona kojim se pokušavaju zaštititi ljudska prava i osigura kakva-takva opstojnost demokracije. Čak je i njihova konklava ustvari demokratski proces.
Sjedinjene Američke Države već neko vrijeme doživljavaju demokratsko nazadovanje, dopuštaju si politički ekstremizam, a post-istina je postala normalna. Ljudi su umorni i tamo i ovdje od toga kakva će sljedeća agresivna retorika biti izgovorena u Bijeloj kući, kome će se sljedećem prijetiti, odakle će iskriti novi konflit.
Bilokakav zdravi balans moći unutar države zahtijeva postojanje oporbe, a u Americi, nažalost, oporbi je glas umjetno ugušen. Sve je postala MAGA.
Upravo zato mislim da će novi papa dobiti priliku izraziti se.
On je, naime, “liberalan” (nešto blizu tome), u Americi je dio one utišane većine koja samo poziva na smirivanje tenzija, na ljudskost i pristojnost, na ljubav prema bližnjima. Kao i oni, papa poziva na razum, a ne prianjanje svakoj mogućoj teoriji urote. Poziva na surađivanje i odricanje za druge.
Nešto što je u zadnjih 10-ak godina postalo zaboravljeno, ali što je prije bilo normalno i uobičajeno.
Prevost je stoga čovjek koji prije svega treba Americi. U tom mračnom jezeru populizma i sebičnosti, u kojem su bogatstvo i otimačina postali najvažniji, dobit će priliku govoriti glasno da trebamo biti ljudi (i njegov brat je rekao: “Očekujte novog Franju”).
Papa će u Americi zato služiti kao određeni korektiv vlasti. Bit će napadan i pljuvan, čeka ga borba s milijunima zalutalih ljudi punih jalove mržnje, kojima je u MAGA kultu papa zapravo Trump.
Napisao sam da je to ironija. Jer Amerika je zemlja izgrađena na principima sekularizma i ljudskih prava. I sada kad su skrenuli u ovaj mračni put – zaista je ironija da ih na stari put, upravo put zaboravljenih američkih vrijednosti Očeva osnivača, mora vraćati jedan Vatikan, koji je istim osnivačima bio mrzak.
Izborom pape Lava XIV., barem zasad izgleda, čestiti ljudi SAD-a upravo su dobili svoj glas. Iz Vatikana je, koliko god neobično to zvučalo, Amerikancima u pomoć došao “demokratski alat“. A na Amerikancima je da ga koriste mudro.
