ENZOLART

knjiga prva Ciklusa Crnih Knjiga

Broj stranica: 400
Korice: tvrde
Tisak: 2014.
Žanr: epska fantastika
Ilustracija naslovnice: Željko Matuško
ISBN: 9789539911797

Kontekst nastanka: knjiga Enzolart je pisana od ljeta 2009., kad je autor imao 12 godina, do proljeća 2012. kad mu je bilo 15. Knjiga je objavljena u proljeće 2014. kad je autor imao 17 godina. To je njegova prva objavljena knjiga.

Ciklus Crnih Knjiga epska je fantastika koja se proteže na pet knjiga, duljine sveukupno veće od 2000 stranica, srž koje čini tisućama godina trajući sukob Troje Božanstava i Svekolikosti.

U početku je sve bilo ništa, nepostojanje kao zapovijed Svekolikosti, jer postojanje implicira patnju. Ali dio se Svekolikosti drznuo odvojiti i stvoriti svijet, te postati bogom. Usto je stvorio dva sina, Mordaniusa i Heza, kao i ljude da njima uz svoje sinove vlada. Kao odgovor, Svekolikost je u taj stvoreni svijet poslala šest Stvaraoca da se sa bogovima sukobe. Iznova i iznova, kroz tisuće godina, oni će se rađati i umirati, čekajući trenutak svog ujedinjenja, jer samo ujedinjeni mogu bogove uništiti. Najpoznatije inkarnacije Stvaraoca jesu: Massor iz Bijelih prostranstava, Mord Dur’agemski, Sveti Myron, Neurij Mračni, Thargelion Kessyrski i Perp Ugaški. Sedmi je Stvaraoc demon Rimus, nekadašnja desna ruka bogova, protjerana sa neba a sada žedna destrukcije. Tisuće su godina Stvaraocima potrebne kako bi se ujedinili, jer oni se rađaju kao velike individue, a velike individue strašnih su unutarnjih oluja i grijehova – grijehova i oluja koje stišavaju bogovi određenim dogovorima. 

Prošlo je 314 godina otkako je hil’gumski pukovnik Mord Dur’agemski sa svojih 10 000 vojnika osvojio Enzolart i uništio demone što su njime vladali. Toliko godina prošlo je otkako je Mord ovladao magijom i na vrhu se planine Saviun suočio sa Rimusom, najvećim svojim neprijateljem, i zauvijek ondje nestao. Danas, kao i magija, oni su tek dio legendi prepričavanih uz ognjišta. Ali bogovi strepe. Jer oni znaju… 314 godina prošlo je od posljednje mržnje izmedu Stvaraoca.  

Enzolart je prva knjiga Ciklusa Crnih Knjiga i debitanski roman autora Ivana Barana, koji je napisavši ga izmedu 12 i 15 godine postao jedan od najmlađih autora epske fantastike na svijetu.  U Enzolartu, kroz oči čarobnjaka, učenjaka, vitezova, plemića i seljaka čitatelj promatra politički proizvod Mordova osvajanja Enzolarta. Nije bilo potrebno mnogo da se ta kolonija otoka Hil’guma podijeli na nekoliko omanjih kraljevstava. Glavno kraljevstvo, Kraljevstvo Enzolart, te je pobunjeničke entitete godinama pokušavalo uništiti, ali danas se i samo, više no ikada prije, približava emancipaciji od Hil’guma. Ciklus Crnih Knjiga bogata je fantastika, puna neobičnih bića – Eaa Zat’urne, Settašani, Gharđani, Rutzoni, Zigorsi… – raznih pustolovina, bitaka i magije.  Svakom sljedećom knjigom kompleksija i mračnija, sa većim težištem na psihologiji i filozofiji no na fantastici. Otvaranjem prve knjige Ciklusa Crnih Knjiga otvara se knjiga djeteta, ali zatvaranjem posljednje, zatvara se knjiga filozofa.

CITATI

  • “Polako se mračilo. Tako je to u Enzolartu: kada je u Magisu noć, u Avanu je suton, dok je u Erionu i pred njim poslijepodne. Sunce je milijardama godina, od pamtivijeka, prije ljudi i života izlazilo na istoku i zalazilo na zapadu Enzolarta. I nema čovjeka, niti će ikada biti, koji će to promijeniti. Ma koliko ambiciozan i zao bio.”

ULOMCI

Odlično, dječače.” Gwath reče.
Njih su dvojica postali dobri prijatelji otkako je Gwath otjerao sve sluge osim Urtesa, osobnog sluge, koji je svako malo donosio razrijeđeno pivo (Gwath nije znao da je razrijeđeno). Dječak je dosad ovladao pirokinezom i telekinezom, a nakon toga je učio bilocirati se.Bilokacija bijaše jednostavna, a opet neizmjerno teška: Gwath je postavio neki predmet u dvorište, a dječak ga je morao pronaći i opisati, bez da se i pomakne s mjesta
.“Odvoji svoj um od tijela!”, Gwath će gorljivo, dok se dječak pred njim mrštio pokušavajući ući u trans. “Podijeli se u dvije ličnosti. Ta ne moraš žmiriti.” dodao je.
“Teško je, učitelju.”, dječak je mrmljao. “Nemoguće.”
Gwath mu je na to “nemoguće” odlučio pomoći. Prestavši disati, pa čak i živjeti tokom tog trenutka, Gwath je tada odvojio duh od svoga tijela. Stajao je nakon toga, potpuno nevidljiv, kraj samoga sebe koji je sjedio na naslonjaču.
Sam sebi bio je neprepoznatljiv, poput kakvog događaja iz sna. Kraj njegova je beživotna tijela sjedio dječak, koji se svim silama pokušavao podijeliti.Jasno je vidio da se dječak bori, a to mu je govorila njegova aura koja se trzala lijevo – desno, kao da je dječakovo tijelo kavez iz kojeg se pokušava probiti na slobodu.
Gwath je pružio svoju srebrnastu, prozirnu ruku i zgrabio dječakovu auru. Aura se borila i ritala, bila je skliska i neuhvatljiva, no on ju je svejedno čvrsto držao.
Nakon toga mu je auru povukao van tijela, na što je ono izgubilo svijest. Kraj Gwatha je sada stajao srebrni dječak.
Hvala vam, dječak reče. Bogovi, ovo je strahotno!
Gwath ne odgovori ništa, već povede dječaka prema najbližem zidu, kroz koji su nakon toga prošli kao kroz zrak. Idemo, dječak reče kada su se našli na ulici, no Gwath ga zaustavi.
Ta je vježba gotova. Sada je na redu nešto mnogo teže.
Dječak kimne. Gwath je tada poletio nekoliko metara prema nebu. 
Možeš li doći ovdje? upitao je pogledavši dolje.
Dječak je pokušavao doći do njega, no nije uspio. Naposljetku se Gwath morao vratiti natrag na zemlju i pomoći dječaku letjeti – i doista su oboje nakon toga letjeli, no Gwath je dječaka ipak držao za ruku.
Magis je bio daleko pod njima. S ove visine jasno su se vidjele južne planine, rijeka Juna, pa čak i obris Rateha.
Bojiš li se? upita ga Gwath.
Da, dječak prizna. Bojim se visine.
Ali stvarni ti si na tlu, u Magisu.
Ipak, gospodaru, ovo je zastrašujuće.
Gwath je trenutak razmišljao. Nije to zastrašujuće. Dječak ga na to upitno pogleda. Ovo jest.
Zgrabio je zapešće dječaka najčvršće što je mogao te s njim počeo padati prema zemlji. Dječak bi tada vrištao od straha, ali nisu postojali tako da nije mogao. Napokon došavši do tla, umjesto da se u njega zabiju i poginu, oni su prošli kroz zemlju. Padali su u tminu zemlje. Bilo je potpuno uzaludno pokušati se orijentirati, jer to je bilo nemoguće.
Kako ćemo se vratiti? dječak je upitao.
U tome i jest ljepota strahotnoga, dječače. Izgubili smo se.
Izgubili? dječakov je glas bio jednoličan. Znači da ćemo umrijeti?
Ne, Gwath je odgovorio. To znači da ćemo naučiti vrlo mudre lekcije od strane zemlje.
Kakve lekcije?
Ta slušaj! Gwath promrmlja. Slušaj ju kako priča!
Dječak je utihnuo. Nekoliko trenutaka samo je mirno osluškivao, da bi se na kraju trgnuo i uskliknuo: Ovdje su ljudi!
Nema nikakvih ljudi, dječače, Gwath reče. To je glas povijesti.
I doista se moglo čuti. Zemlja je šaputala imena i događaje raznih osoba koje su nekada prolazile njenom površinom.Ovo je čudesno! dječak je bio gotovo hipnotiziran. Strahota se isplatila, gospodaru. Ja osjetim!

Ukratko radnja Enzolarta,
knjige prve Ciklusa Crnih Knjiga:

U Bargu, citadeli svećenika, svojih petnaest godina morao je provesti princ Eriona, Mihael Erionski. On je tih petnaest godina proveo sa svojim tutorom imena Hator. Mihael je, kao budući gospodar Eriona, bio primoran poslušati tradiciju tog kraljevstva i poći na petnaestogodišnje izbivanje u Barg, te ondje živjeti sa svećenicima i učiti se postati princom. No svećenici, podređeni kralju Enzolarta, Thargelionu, bili su zaduženi učiniti to boravljenje Mihaela u Bargu što težim i bolnijim, pa su zato princa ondje svih petnaest godina mentalno i fizički mučili, tjerali ga činiti najteže poslove, a učili ga nisu ništa.

Na početku Enzolarta, dakle, princ Mihael završava svoje izbivanje iz Eriona i vraća se kući.

Za to vrijeme, nedaleko od Barga, u selu Hurn, pojavljuje se jedan mladić zvan Eltiur, kojemu se sprema “noć u kojoj mladić postaje muškarcem”. To je noć u kojoj mladić mora golim rukama ubiti neku planinsku zvijer. Eltiuru se, unatoč tomu što je nejaka tijela, kao zvijer koju mora usmrtiti dodjeljuje medvjed.

Eltiur iz Hurna na borilištu bi stoga trebao poginuti, no nekoliko dana ranije, loveći ribu sa svojim ocem, on je dovukavši ulov kući i do kasno u noć ribu čisteći, u crijevima jedne od njih našao nešto poput zlatne ogrlice. Tu ogrlicu Eltiur je stavio oko svoga vrata i, završivši sa čišćenjem ribe, legao spavati. Sljedećeg dana ogrlicu na sebi nije našao, pa je razočaran zaključio kako je u pitanju najvjerojatnije bio tek san.

No to nije bio san. Eltiur je doista imao ogrlicu oko vrata, ali ona mu se nalazila iz nekog razloga sve vrijeme ispod kože. Ali to je on doznao tek kasnije, naime tu činjenicu da je u pitanju ogrlica koju kada čovjek na sebe stavi, u vrlo kratkom roku pomoću magije nestane ispod njegove kože, zakopa se takoreći u čovjeka a da on to niti ne osjeti.

Bilo kako bilo, Eltiur u trenutku kada se sukobio sa medvjedom to nije znao. I kako je rečeno, trebao je završiti ubijen od strane medvjeda, jer jednostavno nije bio dorastao da savlada običaj uobičajen u selu Hurn. A nije bio dorastao iz razloga što on i nije bio jedan od hurnovskih ljudi, ljudi veoma jake tjelesne građe. Eltiur je naime bio slab i nije imao nikakve šanse protiv medvjeda ukoliko ne bi imao oružje.

No onda se dogodilo nešto neobično: medvjed je zamahnuo šapom i udario Eltiura, a taj udarac zakačio je onu ogrlicu koja se nalazila ispod njegove kože. Kako je Eltiur upravo u tom trenutku doznao, ta ogrlica bila je čarobna i u njoj je živio demon, a sa tim demonom Eltiur je tokom te sekunde dok ga je medvjed doticao šapom – jer u Enzolartu, kako će čitatelj doznati, vrijeme se može usporavati, a stanovnik je ogrlice činio upravo to – mogao razgovarati.

Demon se zvao Mord Dur’agemski, i u pitanju je bio netko vrlo moćan. Porazgovaravši nakratko sa zbunjenim Eltiurom u njegovom umu, jer Eltiur je držao kako mora da je mrtav, Mord je preuzeo kontrolu nad Eltiurovim tijelom i magijom ubio medvjeda. Oduzevši medvjedu život Mord se vratio u ogrlicu, a Eltiur je ponovno dobio vlast nad svojim tijelom. Iznemogao, Eltiur se onesvijestio.

Kad se konačno probudio, Eltiur se našao vezan u tamnici. Bilo je to tako jer u Hurnu je magija bila zabranjena, a kao pojava bijaše tako rijetka da već stotinama godina mnogi nisu ni vjerovali da postoji. To je Eltiura uznemirilo, jer unatoč tomu što je sam dozvolio Mordu uzeti njegovo tijelo i ubiti medvjeda, umrijeti mu se činilo boljim no biti osuđen za korištenje magije, što je u Hurnu po mnogima bila samo sposobnost najcrnjih duša.

Usprkos tomu, on je Mordovu pomoć odlučio potražiti opet. Nakon kratkog pokušavanja, u tomu je i uspio.

Razgovarajući neko vrijeme, demon i on zaključe da je najbolje dopustiti Mordu da ga opet obuzme i iz tamnice izbavi. Ali Mord nije htio pomoći Eltiuru bez da nešto uzme natrag. A ono što je uzeo bila je zakletva Eltiura da će biti njegov učenik, činiti sve što mu Mord naloži i, konačno, davati mu svoje tijelo na korištenje s obzirom da je jedini Mordov dom bila ogrlica.

U međuvremenu, Mihael i Hator se vraćaju u Erion. Ondje zatiču Mihaelovu majku, kraljicu Roanu, uslijed njega pripremanja za susret sa Thoronom, gospodarom Eaa Zat’urna, što su bića nastala od ljudi izgleda slična ljudskima, ali travestivnija. Priprema se proslava radi Mihaelova konačnog dolaska u Erion i njoj svi prisustvuju. U granicama Eriona, Mihael se upoznaje sa vitezovima tog kraljevstva. Od njih, u priči su najznačajniji Thar Pukovnik i Ser Retek.

Igrom slučaja, ubrzo se događa da kralj Thoron otrovan umire, a njegovo kraljevstvo, Gavo, da bi mu osvetilo smrt započinje rat sa Erionom. Erionu nedostaje vojske, a najbliži saveznici koji posjeduju vojsku nalaze se u Kraljevstvu Saviun. No Kraljevstvo Saviun ne želi dati svoju vojsku nikome na raspolaganje, pa ni saveznicima, i to je razlog zašto Roana ondje odlučuje poslati svoga sina Mihaela. Kraljica želi da erionski princ Mihael oženi kćer kralja Saviuna i time stekne vlast nad polovicom saviunske vojske, čime bi dobio mogućnost tu vojsku uvući u rat između Eriona i Gavoa. Mihael se sprema da pođe, no događa se da mu netko strijelom usred galopa pogađa konja, i njegov konj se sapliće a Mihael pada u provaliju. Mihael preživljava, ali ostaje u komi.

Za to vrijeme, rat Eriona i Gavoa već napreduje, kao i učenje Eltiura pod palicom Morda na drugom kraju zemlje.

Na rubu Hurna, u domu Eltiura Hurnovskog, njegovi roditelji raspravljaju oko toga kako li je moguće da je Eltiur, mladić beznačajan i običan, mogao koristiti magiju. Nemajući više snage raspravljati, Eltiurov otac, imena Kalg, odlazi iz kuće u šetnju i odmiče od kuće na nekoliko kilometara. U taj čas, Mord uči Eltiura kako se bilocirati, levitirati i općenito kako koristiti magiju. Uči ga kako da postane ptica i leti nad planinama, a i samom mu za mjesto obitavanja tokom učenja daje neku udubinu planine Saviun. No u jednom trenutku, Eltiur sa svog kraja među planinama, i Kalg, nedaleko od svoje kuće, začuju vrisak Eltiurove majke koja se nalazila u njihovoj kući. Kalg pojuri svome domu i ondje zatekne desetak bića zvanih Taorzi, kojima je naređivao čovjek koga je Kalg prepoznao kao sina poglavara Hurna.

Taorzi su zapalili kuću u kojoj se nalazila Kalgova žena, i ona je živa izgorjela. Kalg je stoga bijesan pojurio i napao poglavarova sina, koga je nakon kratka kreševa ubio, ali Taorzi, moćna mitološka bića koje ovaj kao takve nije prepoznao (s obzirom da je njihov izgled refleksija strahova promatrača pa stoga svakom promatraču izgledaju drugačije) na to su pošla prema Kalgu.

Taorzi bi Kalgu u taj čas oduzeli život, da im na put nije stao Eltiur, kime je sada upraljao Mord. Iako je Mord koristio Eltiurovo tijelo, Kalg nije prepoznao svoga sina. Mord je pobio Taorge i nestao, bijesan se tada zaputivši na sjever.

Kalg, ostavši sam i zaključivši kako više nema sina, žene ni kuće, također je odlučio otići, a otišao je isto kao i Mord, na sjever, prema gradu koji se zvao Avan.

Za to vrijeme, čuvši da je princ Eriona – kraljevstva sa kojim su neko vrijeme već bili u savezništvu – u komi i da su male šanse da se oporavi, na potpuno drugom kraju zemlje, u Magisu, kraljevstvu čarobnjaka, kralj Gwath svom najbližem podaniku Bellowu zapovijeda da pođe na put u Erion i ondje princa Mihaela izliječi. Bellow pristade i stane se pripremati za put. Tokom pripremanja, prilazi mu jedna djevojka i daje mu mač imena Zub. Bellow uzima mač i odlazi na put. Na putu prošavši kroz mnoge nedaće i upoznavši jednu odmetničku skupinu zvanu Manijaci, koji su bili pod vodstvom čovjeka zvanog Kund Manijak, Bellow prvo dolazi u Avan.

A Gwath, kralj Magisa, znajući kako je Erion u opasnosti pozove još jednog svog slugu, imena Revon, i pošalje ga u Hil’gum, otok koji se nalazi s onu stranu velikog mora, da ondje traži od hil’gumskog kralja pomoć. Prema Hil’gumu, otoku od Enzolarta udvojenog sa oko tri tisuće kilometara mora, čarobnjak Revon stoga odlazi.

Nemajući više nikakvog štićenika komu može vjerovati, Gwath uzima za učenika jednog dječaka. Tom dječaku ime je bilo Bohhar, a u njemu Gwath pronalazi društvo.

U Erionu se za to vrijeme Thar Pukovnik pokušava savjetovati sa kraljicom oko plana ratovanja, ali uvidjevši kako od toga nema ništa uzima sve vitezove pod sobom i odlazi na put. Thar Pukovnik i njegovi vitezovi odlaze do kralja Enzolarta, koji je inače njihov neprijatelj, kako bi od njega zatražili savezništvo, a samim time i pomoć. On i vitzovi spremni su postati Thargelionovi sužnji i time biti zalog savezništva sa Erionom. Sa Tharom Pukovnikom polazi i Hator, Mihaelov tutor.

Na putu do Avana, Eltiur u snu doznaje da se nedaleko od zidina tog grada nalazi zarobljenik imena Tharon, koga treba osloboditi.

Kalg ubrzo dolazi u Avan i ondje Eltiura susreće, za kojeg je ranije mislio da je mrtav. Oni odsjedaju kod Kalgovog starog prijatelja Abera. U jednom trenutku Eltiur odlazi i Tharona, zarobljena čovjeka kojeg je sanjao, oslobađa. Upravitelj Avana, svjestan da je Kalg ubio sina poglavara Hurna, kao i toga da je Eltiur, njegov sin, također smatran zločincem, nalaže da se Eltiura uhiti.

Kalg i Tharon ostaju neko vrijeme u Aberovoj kući, sakriveni. Eltiur im kazuje da on sada odlazi, ali da se ne brinu i ni slučajno ne napuštaju grad, jer ima doći netko drugi, koji će ih povesti sa sobom.

Eltiur potom izlazi na ulicu, a vojnici mu prilaze. Mord koji tada obuzima Eltiura, zanesen magijom ubija vojnike i uništava većinu Avana. Naime, Mord je miran dokle je u ogrlici, ali kad izađe iz nje i Eltiura obuzme pomračena je uma i destruktivan. Uništivši Avan, Mord vraća Eltiuru vlast nad svojim tijelom, i njih dvojica odlaze.

S obzirom da je Aberova kuća bila uništena, Kalg i Tharon sakrivaju se u krčmi avanskoj i ondje odlučuju čekati onoga koga im je Eltiur rekao da čekaju.

Eltiur odlazi u Magis, i upoznaje se ondje sa kraljem Magisa, Gwathom, koji je nedavno poslao Bellowa u Erion. Bellow je za to vrijeme došao u Avan. On je bio taj o kome je Eltiur govorio da ga ovi čekaju. Kako je u to vrijeme kralj Thargelion već poslao vojsku u Avan da u grad u vedu red, Avan je bio pun neprijatelja. Stoga su Bellow, Kalg i Tharon morali kradomice izaći iz Avana i pobjeći. Aber nije otišao, jer je od silna stresa izgubio razum. Bellow, Kalg i Tharon kradu konje i odlaze do jezera Ajobb, gdje prave splav i sa konjima na njoj se Ajobbom spuštaju. Struje ajobbske struje vodile su ih na sjever. Istim tim Ajobbom lako se moglo doći do Eriona, kamo je Bellow kanio ići. Tharonu i Kalgu bilo je svejedno kuda išli, jer Kalg je svuda bio smatran zločincem, a Tharon je bio oslobođeni rob, koji svojim domom smatrao sve osim zatvora.

Za to vrijeme, u Erionu se Mihael budi iz kome, a prva vijest koju doznaje jest ona o poginuću Ser Reteka. Također doznaje da su Hator, Thar Pukovnik i njegovi vitezovi pobjegli, te ih se stoga smatra dezerterima i neprijateljima. Erion se jedva drži, a Gavonci polako pobjeđuju.

Posvađavši se sa majkom, koja je bila zagovornik ideje da se Hatora i Thara Pukovnika treba smaknuti, Mihael odlazi iz Eriona bez da itko zna, a cilj putovanja ipak mu je Saviun, gdje je na svoju ruku htio izvršiti onaj plan za kojeg je njegova majka željela da se sprovede: da oženi kći kralja Saviuna i time poveća erionske snage, odmah nakon čega bi sa vojskom došao svojem kraljevstvu pomoći. Na tom putu Mihael staje pred Ajobb i bi nemoćan prijeći ga. Tu mu se putovanje trebalo završiti, no u pomoć mu priskače tajanstveni starac zvan Rimus koji mu pomaže jezero prijeći. Isti taj Rimus, kako će čitatelj doznati, znan je i kao Demon Bez Vojske ili Sila, ali se predstavljao tokom tih trenutaka kao starac.

Roana ostaje sama u Erionu i polako gubi razum. U jednom trenutku, na dvor joj dovlače nekog gavonca koji tvrdi da je bio podanik kralja Thorona. Gavoncu je ime Gorymus, a pod njim se nalazi devet stotina vojnika koji su se pobunili protiv nasljednika umrlog Thorona i odlučili prijeći na stranu Eriona. Isti taj Gorymus tvrdi kako među svojim redovima Roana ima izdajnika, jer jedan je od njezinih ljudi često odlazio u Gavo tokom rata i dogovarao njezinu smrt, nakon čega bi se u Erion opet vraćao. Roana to saznanje ostavlja po strani.

Kasnije, tokom jedne noći, u Roaninu odaju upada neka osoba za koju Roana isprva misli da je ubojica poslana ubiti ju na spavanju. Ta osoba prišla je u mračnoj sobi Roani, ali Roana, bivajući spremna, udarila je osobu svijećnjakom i onesposobila ju, nakon čega je iskočila iz kreveta i pobjegla po stražu. Straža je čovjeka uhitila i odvela ga na kraljičin dvor, gdje ga je Roana bila spremna osuditi na licu mjesta. No tada je Roana vidjela da je ta osoba zapravo Ser Retek, koji na poprištu nije poginuo, već je tek završio zarobljen. Iz zarobljeništva pobjegavši i vrativši se u Erion, on nije mogao u taj grad ući nikojim drugim putem osim kroz taj jedan prozor dvora. Bilo kojim drugim putem da je pokušao ući, po njegovim riječima, bio bi zasut strijelama prije nego bi stigao reći tko je on.

Kraljica povjeruje Ser Reteku, ali Gorymus, koji tada naiđe, u tom vitezu prepozna onog urotnika koji je htio dati ubiti kraljicu i pojuri na njega da ga ubije. Nastane kreševo i Gorymus ubije Ser Reteka. Ser Retekovo tijelo nakon toga su spalili, a Gorymus je postao savjetnik kraljice Roane.

Mihael ubrzo dolazi do Saviuna i ondje upoznaje kralja Saviuna, kao i njegovu kći i sina. Priprema se večera u čast Mihaelu, i za tom večerom Mihael saznaje kako večeri prisustvuju mnogi kraljevi i gospodari, jer naime saviunski je kralj imao namjeru poslati vojsku na Erion i pomoći mu.

Ovdje Mihael upoznaje Kunda Manijaka, čovjeka kojeg je Bellow ranije upoznao kao vođu bandita, ali Mihael doznaje kako je Kund Manijak zapravo kralj, znan i kao Barbarski kralj. Njih dvoje se sprijateljuju. Kasnije te večeri, kralj Saviuna, dobar prijatelj Mihaelova pokojnog oca, toliko se opio da je od Mihaela zatražio pomoć u odlasku do svoje odaje i kreveta. Mihael mu priskače pomoći, ali ispada da kralj nije bio toliko pijan i nije htio da mu ovaj priđe zbog pomoći, već da razgovaraju. Ovdje Mihael doznaje da je kralj svjestan nepostojanja ljubavi u Mihaelu spram njegove kći, već ju hoće uzeti samo da bi dobio vlast nad vojskom. Kralj stoga nudi Mihaelu da mu doista da moć vojskom upravljati, ali pod uvjetom da učini od njegova sina poštena čovjeka. Princ Saviuna bio je sebeljubiv i ohol, pa je njegov otac tražio od Mihaela da ovaj od njega učini čovjeka kakav je i sam. Neko vrijeme negodujući, Mihael konačno ipak pristaje. Iste večeri, Mihael doznaje od samog kralja da njegova vlastita kći, koju je Mihael ranije mislio oženiti, kuje urotu protiv svog oca i hoće ga ubiti. Iako u vezi toga kralju on ne govori ništa, Mihael odlučuje stvar istražiti i sa princezom Lenyjom razgovarati.

Kasnije, kad je Mihael dobio već poveću vlast nad vojskom, i kad su sve rasprave oko ratovanja završile, došli su do konačne prepreke: da bi stupili u rat, gospodari su trebali konačnu potvrdu od Barga, citadele u kojoj su živjeli redovnici. Barg nije daleko od Saviuna – a ionako je trebalo samo otići ondje i vratiti se što prije – tako da su princ Mihael i kralj Dagor u tomu vidjeli savršenu priliku za zbližavanje Mihaela i kraljeva sna. Stoga su upravo njih dvoje uzeti u obzir za izvršavanje tog posla, a s obzirom da je Mihael zbog svoje još uvijek nezacijeljene noge bio ranjiv, sa njima je iz nekog razloga odlučio poći i Kund Manijak.

Za to vrijeme, u Magisu, kralj Gwath uči Eltiura destruktivnoj magiji. Naučivši ga što je mogao, šalje ga da ide dalje, u grad Stehhim, gdje ga čeka čovjek imena Pripovjedač, a koji će ga voditi kroz njegovu sljedeću etapu učenja. Eltiur stoga napušta Gwatha i njegova mladog učenika Bohhara, te odlazi u Stehhim.

Gwathu uskoro dolazi pismo koje kaže da je Revon, čarobnjak kojeg je ovaj poslao u Hil’gum, državu s onu stranu velikog mora, poginuo. Gwath se naljuti, ali ubrzo shvati da je razlog zašto je Revon poginuo taj što on nije bio dovoljno moćan oduprijeti se svim onim čarobnjacima koji su držali oko na velikom moru. Upravo zato, kako je bio najveći živući čarobnjak, on odluči u Hil’gum otići sam. Poručivši ljudima u Magisu da je njihov novi gospodar čarobnjak Bellow, Gwath iz tog grada odlazi. Ali za Hil’gum on ne odlazi sam, jer u samoj luci zaustavlja ga Bohhar, dječak bez obitelji, koji ustraje poći sa njim. Gwath tom dječaku popušta, i unatoč opasnosti sa njim odlazi u Hil’gum.

Za to vrijeme, Kalg, Bellow i Tharon putujući na splavi dolaze do jedne obale, ni više ni manje nego obale što je dijelila Ajobb od Bergh Hive, zvane i Šuma tame. Na obali zatiču Zigorse – Bića Bijelog Carstva koja izgledaju kako ih čovjek zamisli, a koja su u osnovi ljudi što su toliko koristili magiju da su došli na prag Svekolikosti, i odandje ne mogu natrag čovječanstvu a ne smiju ni koristiti magiju jer će postati Rutzoni.

Zigorsi ljudima pomažu izaći iz vode i odvode ih sa sobom duboko u Bergh Hivu (valja napomenuti da je Zigors jedan, ali kao i njegov oblik, količina u kojoj se on manifestira ovisi o promtraču).

Ali u Bergh Hivi oni nailaze na skupinu Taorga, bića nastala spajanjem Rutzona i Zigorsa. Rutzon par puta u životu dobiva poriv množiti se, a kad se to dogodi on odlazi u Bergh Hivu tražiti Zigorse, koje hvata i na silu oplođuje. Što Zigors rodi, to je Taorg. No to je bilo moguće samo za vrijeme prvih par stotina godina otkako su Zigorsi nastali, još dok su bili tjelesni, čovjekoliki i odvojeni. Tisućama godina već Zigors je jedan, bestjelesan i bezobličan, i stoga mu Rutzon ne može ništa.

` Ljudi zbog svog straha doživljavaju i Zigorse oko sebe kao uznemirene, jer vizija Zigorsa odraz je stanja čovjeka. Ali Rutzoni su bili stvarni, i kao takvi spremni ljude poubijati. Zigors tu nije mogao ništa, jer ako bi koristio magiju i Rutzone uništio, i sam bi postao Rutzon.

Zato je teret borbe sa Rutzonima pao na Bellowa. No on sam nije imao dovoljno moći da Rutzonima naškodi, pa je stoga jednom stablu do sebe, stablu same Bergh Hive uzeo svu energiju i tom energijom Rutzonima oduzeo živote. Time je umrlo i stablo, a s obzirom da je koristio magiju veću nego je mogao i zamisliti, nakon tog čina Bellow je pao u komu.

Zigors, manifestiran kao njih više, poručio je tada ljudima da je Bellow ubio Svjetlost, i radi toga da će svi oni, kao i on sam, biti uzeti za taoce te odvedeni do kraljice Bergh Hive. Kako će čitatelj doznati, kraljica kao takva ne postoji. Odlazak do kraljice ono je što ljudi čuju kad im Zigors kaže da će otići upoznati sami sebe. Što se tiče Svjetlosti, to nije ime stabla, već je Bellow uništio nešto drugo.

U Erionu za to vrijeme Gorymus i Roana dogovaraju se napasti Gavo, a prikupivši svu preostalu vojsku, to konačno i čine. Nastupa krvavi rat i Erion pobjeđuje Gavo pred samim vratima tog grada. Roana upada sa svojim vojnicima u dvorac Gavoa i odlazi u kraljevsku dvoranu, spremna da se ondje obračuna sa nasljednikom pokojnog Thorona, a koji je bio Thoronov nećak zvan Zabiris. No tada se Roana iznenađuje jer u dvorani zatiče samog Thorona, za kojeg se pokazuje da je živ. Thoron, ispalo je, lažirao je svoju smrt i vratio se u Gavo, a razlog je bilo ne gubljenje statusa Pobunjeničkog kraljevstva ukoliko bi napao Erion, jer je napad bio opravdan.

Uništenjem Eriona čitav zapad Enzolarta bio bi pod vodstvom Eaa Zat’urne. Pak što se ticalo Zabirisa, njegova nećaka i nasljednika, taj je odavno bio mrtav – ubijen je od ruke samog Thorona.

Roana tada daje ubiti Thorona, i kralja Gavoa njezini ljudi pogubljuju. Potom Roana poručuje svojim ljudima da ostanu u Gavou, jer će se u Erion vratiti sama. Novi kralj Gavoa postati će Gorymus.

Vrativši se sama u Erion, grad već napušten, u kojemu su preostali samo Učenjaci, Roana prvo odlazi do Kraljevskog trona. Ali ondje, na njezinu tronu, ona zatiče sjediti jednog od erionskih Učenjaka. Isti taj Učenjak, nakon kratka razgovora, prilazi Roani i ubija je.

U Stehhimu, nakon nekog vremena provedenog sa Pripovjedačem, koji ga je učio mnogočemu, Eltiur se jednog jutra budi i zatiče kako Pripovjedač na ulazu svoje kuće razgovara sa vojnicima Stehhima. Naime, gospodar Stehhima, Neurij Mračni, naložio je da se svaki čovjek sposoban držati mač regrutira i pošalje put Avana. Pripovjedač je tada baš govorio vojnicima kako u njegovoj kući nema nikoga, a da je on sam kao starac bezvrijedan vojsci, no vojnici koji uto zatekoše Eltiura zgrabe ga i odvuku na ulicu.

Kako su primivši Eltiura uhvatili tog mladića baš za ono mjesto gdje se nalazila pod njegovom kožom ogrlica sa demonom, demon je Eltiura uskoro obuzeo. Vojnicima je demon oduzeo živote već sljedećeg trenutka.

Demon zvani Mord pomislio je tada uništiti i čitav Stehhim, a nakon toga i sam Enzolart, ali Eltiur je u njemu, sada već upoznat sa magijom te i sam daleko moćniji no prije, stao vraćati vlast nad svojim tijelom i tjerati Morda natrag u ogrlicu. Bijesan, Mord se odluči na Eltiura okomiti. On pusti da mu se oko jednog dlana “rotira energija destruktivne magije” i, sa namjerom da tom magijom ubije Eltiura, to jest samoga sebe s obzirom da je koristio Eltiurovo tijelo, on je prinio dlan svojim prsima.

I tu je kraj Enzolarta, prve od četiri knjige Ciklusa Crnih Knjiga.

Shopping Cart