Autor

Zovem se Ivan Baran. Rođen sam 16. studenog 1996. godine u Zagrebu. Autor sam knjiga fantasy i filozofskog žanra.

 

VRLO KRATKO O MOME ŽIVOTU:

Nisam završio nikakvu posebnu školu niti bi se moju prošlost, s obzirom na ovo što sam sada, dalo nazvati očekivanom. Sin sam vukovarskog branitelja i bivšeg logoraša Srijemske Mitrovice Ivana Barana. Roditelji su mi se rastali 1999. godine, nakon čega smo moja braća i ja otišli u Dječji dom Braća Mažuranići u Novom Vinodolskom na 4 godine, a onda i u Dječji dom Sveta Ana u Vinkovcima na pola godine. 2005. godine vratili smo se u Vukovar živjeti sa ocem.

Moj otac jako je volio čitati knjige i ta ljubav prešla je na mene. U početku sam tek mnogo čitao, ali 2009. godine odlučio sam početi pisati i svoj prvi roman: Enzolart.

No kako je ispalo, pisati roman i čitati stotine knjiga traži mnogo vremena, i stoga sam zapustio školovanje. Zbog loših ocjena, umjesto nešto bolje, upisao sam i završio strukovnu školu.

Enzolart, svoj prvi roman, završio sam i lektorirao 2012. godine, iste godine kada je otac umro.

2014. godine, Enzolart je objavljen.

Otada živim u Vukovaru i pišem knjige.

Živim pokraj šume, daleko od najbližih susjeda. Dane provodim pišući i čitajući knjige. U životu nisam probao alkohol i cigarete. Pijem mnogo kave.

 

BIBLIOGRAFIJA:

Svoju prvu knjigu, Enzolart, počeo sam pisati sa 12 godina. U pitanju je knjiga prva fantasy tetralogije Ciklus Crnih Knjiga. Enzolart je objavljen 2014. godine.

Drugu knjigu, Mord Dur’agemski 1, počeo sam pisati 2012. godine. U pitanju je knjiga druga Ciklusa Crnih Knjiga. Mord Dur’agemski 1 objavljen je 2015. godine.

Treća knjiga, Mord Dur’agemski 2, nastavak je knjige Mord Dur’agemski 1, jer iako je to trebala biti jedna knjiga, djelo je prešlo 318 000 riječi, pa sam ga podijelio u dva dijela. Mord Dur’agemski 2, stoga, drugi je dio druge knjige Ciklusa Crnih Knjiga. Ova knjiga objavljena je 2016. godine.

Četvrtu knjigu, Veliki pad, napisao sam 2013. godine. U pitanju je filozofsko-psihološki roman. Kako mi je ova knjiga suviše relevantna, odlučio sam ju ne objaviti, već napisati iznova. Veliki pad bi trebao biti objavljen 2019. godine.

Petu knjigu, Samuel Gide, počeo sam pisati 2014. godine. U pitanju je također filozofsko-psihološki roman. Ovaj roman završio sam 2017. godine, ali kako sam ga stavio na VBZ natječaj za najbolji neobjavljeni roman nisam ga mogao objaviti dok pobjednik natječaja nije bio obznanjen. Samuel Gide našao se u polufinalu tog istog natječaja sa 14 ostalih romana, ali nije ga osvojio. Knjiga je objavljena 2018. godine.

Šestu knjigu, Tame Hil’guma, počeo sam pisati 2012. godine, usporedno sa djelom Mord Dur’agemski 1. U pitanju je knjiga treća Ciklusa Crnih Knjiga. Knjiga Tame Hil’guma biti će objavljena 2019. godine.

Sedma knjiga, Vrhunac, što je četvrta i posljednja knjiga Ciklusa Crnih Knjiga, biti će objavljena 2019. godine.

LEKTURA I UREĐIVANJE:

Sredinom 2018. lektorirao sam roman epske fantastike Sagranijski ljetopis, koji bi trebao biti objavljen 2019. godine. Krajem 2018. i početkom 2019. godine uređivao sam roman Druga derivacija, koji bi također trebao biti objavljen 2019.

 

INSPIRACIJA:

Kako pišem više žanrova, tako je na mene utjecalo više vrsta autora. Bilo bi teško navesti sve autore koji su imali ulogu u oblikovanju mog stila pisanja, ali probati ću ih navesti par.

Književnici koji su najviše utjecali na moj stil pisanja uopće su Fjodor Dostojevski, Lav Tolstoj, Marcel Proust i Voltaire.

Autori fantastike koji su na mene najviše utjecali jesu Tad Williams, Christopher Paolini, Terry Prattchett, Howard Pyle, Joe Abercrombie i naravno J.R.R. Tolkien (autor od kojeg niti jedan autor fantastike, izgleda, ne može pobjeći).

Filozofi uz koje sam proveo najviše vremena su (uz navedenog Voltairea) Friedrich Nietzsche, Arthur Schopenhauer, Immanuel Kant, Jean-Jacques Rousseau i Rene Descartes.

Čovjek koji je imao najveći utjecaj na moj pogled na svijet jest industrijski dizajner i osnivač Venus projekta, Jacque Fresco.

 

STIL PISANJA

Kod pisanja Ciklusa Crnih Knjiga, s obzirom da svaki dio te tetralogije ima između četiri i devet stotina stranica, i s obzirom da se tu nalazi nekoliko stotina likova, ono što mi je bitno jest ostati što staloženija stila; paziti da ne ulazim nepripremljen u egzaltacije i filozofske kontemplacije i gledati da time ne kompromitiram priču.

Priča, drugim riječima, u knjigama sa toliko detalja uvijek je, ako dođe do takvog izbora, ispred ulaženja u dubinu. Jer dubina će doći, i knjige će uistinu imati sve više i više onoga što bi mogli nazvati “težinom”, ali uvidio sam da valja dopuštati vremenu odlučiti kada će to biti. U Ciklusu Crnih Knjiga, stoga, više se fokusiram na opise okoline nego na ideje – a kako vrijeme prolazi, sa svakom sljedećom knjigom malo po malo to se obrće.

Kod pisanja filozofskih i psiholoških romana, pak, potpuno je drugačija priča. Tu namjerno gledam da razbijem svaki temelj. Dopuštam si ulaziti u meditacije i zanose, i gledam da na svakoj sljedećoj stranici knjiga kanda biva napisana drugačijim stilom. Mogli bi to nazvati avangardom, ili u najmanju ruku eksperimentiranjem. Znam u kratkim crtama kako priča treba teći, ali ako priču trebam zaustaviti ili čak ubaciti i nekog novog, irelevantnog lika samo kako bih stvorio atmosferu pogodnu za određenu kontemplaciju, dopustiti ću da tako bude. Eksperimentiranje, dakle, i fokus na ideju tu je posrijedi.

 

LEKTURA:

Kao i pisati, samostalno sam naučio lektorirati knjige. Ovo su djela koja sam dosad lektorirao:

Ivan Baran – Enzolart (2014.)

Ivan Baran – Mord Dur’agemski 1 (2015.)

Ivan Baran – Mord Dur’agemski 2 (2016.)

Ivan Baran – Samuel Gide (2018.)

Željko Matuško – Sagranijski ljetopis (2019.)

UREĐIVANJE:

Ovo su djela koja sam dosad uredio:

Ivan Baran – Enzolart (2014.)

Ivan Baran – Mord Dur’agemski 1 (2015.)

Ivan Baran – Mord Dur’agemski 2 (2016.)

Ivan Baran – Samuel Gide (2018.)

Kristijan Mirić – Druga derivacija (2019.)

© 2019 IVAN BARAN

Theme by Anders Norén