Ideologija

Već najmanje sedam tisuća godina u čitavom civiliziranom svijetu, u kojoj god državi, koje god ideologije, cara, kralja ili predsjednika ili čak bijesne rulje sa bakljama u rukama, ukoliko bi upitali “Jesam li ja uopće ljudsko biće?” odgovor je bio i ostao: “Jesi, ako imaš novac.”

Ako ste htjeli ugodno živjeti u Cezarovoj državi, morali ste “imati puno novaca”, ako ste htjeli izbjeći Staljinove čistke, morali ste “imati puno novaca”. Da ste građanin Sjeverne Koreje, bilo bi vam odlično upravo sada ukoliko bi “imali puno novaca”, Ugande isto, Sudana isto, svejedno je, u svim državama svijeta su pravila ista zadnjih 7 tisuća godina – imaš novac, dobro ti je, nemaš novac, loše ti je.

A u manje-više svakoj državi svijeta postoji neka verzija parlamenta u kojem se ljudi natežu oko ideologija. Netko je socijalist, netko demokrat, netko socijaldemokrat, i u ime tih ideologija spremni su paradirati, protestirati, dizati ljude u emocijama nabijene cerebralno abrogirane mase, nekada zaista djetinje mameno i histerično uvjereni da će samo ako implementiraju taj svoj recept jedno te iste trule igre svijet biti bolje mjesto. I tako milenijima.

“Samo ako smanjimo poreze, bit će bolje!” – “Ma samo ako povećamo malo poreze, svijet će biti raj!” – “Dakle, samo ako napadnemo tu državu, prosperitet će doći”, “Bože, samo da dođe taj kralj na tron, odmah će biti bolje!” itd.

Još nikome u parlamentima nije palo na um reći pred svima: “Čekajte… Dozvolite da sortiram samo ovako za sebe… Kažete, već 7 tisuća godina postoji jedan sistem, jedna igra u kojoj stvari imaju cijenu, ta cijena se zove novac, a ljudi se otimaju i natežu i ubijaju i pune masovne grobnice oko tog novca; stvorili su vojske i svjetske ratove i raznijeli su tisuće atomskih bombi po pustinjama i napravili zgarišta i smetlišta i napunili oceane smećem. 7 tisuća godina, kažete? I nikome nije palo na pamet, onako, je li, uzgred upitati – a da pokušamo sa drugom igrom? A da ipak prekinemo ovu?”