“Literarni fragment originalno napisan 21.09.2017. godine…” I. Baran
———————
-Ne razumijem.-, rekao je kamen zemlji dok su promatrali čovjeka što je njome hodao. -On zna da ćeš ga prekriti. Zna da će istrunuti. Sve što diže zna da će pasti. Gledao sam ih milijarde prije njega i milijarde ću ih gledati poslije. I on je toga svjestan. On vidi tu besmisao. Zašto onda… zašto nastavlja dalje?
-Ja tog znanja nemam.-, zemlja odgovori. -Ali ti i ja zemlja smo i kamen. On je ipak čovjek. On ipak živi, a to je druga klasa, klasa iznad nas. Oni sigurno znaju. Njima tajne mora da su otkrivene.
-Imaš pravo. Vjerujem da je tako…-, kamen se složi i doda: -Ha! Pogledaj ga. Sretnik. Niti ne zna kako je to biti, a ne znati zašto i kako. Njemu postojanje ne pričinja patnju, jer zna zašto je tu. Smisao svega mu je na dlanu. Sve ispraznosti objašnjene. Uistinu… sretnik.
