NOVAC
U Enzolartu i Hil’gumu trguje se bakrenjacima, srebrnjacima i zlatnicima. Novac ne varira veličinom i postotkom kovine, već su sve kovanice iste veličine i postotka.
Svaki novčić u Enzolartu proizveden je u Stehhimu, i ondje je prošao kroz isti postupak izrade, i pravljen u istom kalupu, tako da im je svima ista širina, debljina, težina i postotak zlata, srebra ili bakra, ovisno jesu li srebrnjaci, zlatnici ili bakrenjaci u pitanju.
Enzolartski novac smije se lijevati samo uz dopuštenje kralja Enzolarta (u 314. godini Doba Jeda, to je Thargelion). U Hil’gumu se pak novac proizvodi u Kessyru, i proizvodnja je u rukama Vijeća.
Najviše novca posjeduje Društvo bankara. Zatim Hram boga Mordaniusa, te gradovi Kessyr, Dvorac Pet Vrhova i Uron.
Vrijednost kovanica je sljedeća:
Jedan zlatnik vrijedi kao pedeset srebrnjaka.
Jedan srebrnjak vrijedi kao pedeset bakrenjaka.
Kovanice se mogu dijeliti maksimalno na dva dijela, pod uvjetom da su dijelovi u potpunosti jednaki. Tada je pravilo:
Pola zlatnika vrijedi kao dvadeset i pet srebrnjaka;
pola srebrnjaka vrijedi kao dvadeset i pet bakrenjaka.
Kessyrske kovanice manje su od enzolartskih, a da bi riješili taj problem, članovi Vijeća u Hil’gumu stvorili su sljedeći sustav pretvaranja:
Jedan enzolartski zlatnik vrijedi kao jedan i pol hil’gumski;
jedan enzolartski srebrnjak vrijedi kao jedan i pol hil’gumski;
jedan enzolartski bakrenjak vrijedi kao jedan i pol hil’gumski.
U 314. godini Doba Jeda u Avanu je pola bakrenjaka vrijedilo kao jedan kilogram brašna.
