Neobičan slučaj propagiranja unosa vitaminskih megadoza. Zašto teoretičari zavjera podržavaju suplementsku industriju?

Piše: Ivan Baran

Postoji jedan pojam, poznat relativno malom broju ljudi premda rijetko tko makar jednom u životu nije bio pod njegovim utjecajem, a zove se “Nobelova bolest”. To nije stvarna bolest, ali jest nešto što može itekako naškoditi onima koji ju nisu svjesni. Što je dakle “Nobelova bolest”? To je fenomen kad dobitnik Nobelove nagrade, nagrade koja obično daje priznanje najboljem i najbriljantnijem od čovječanstva, počne u ostatku svog života propagirati ideje daleko od svakog razuma.

Primjer su recimo dobitnik Nobelove nagrade na polju medicine 1945. godine, dr. Ernst Boris Chain, koji je negirao teoriju evolucije, dr. Kary Mullis, dobitnik Nobelove nagrade na polju kemije 1993. godine koji je negirao klimatske promjene uzrokovane ljudskom rukom, propagirao astrologiju itd. Dr. Alexis Carrel, znanstvenik koji je 1912. dobio Nobelovu nagradu iz medicine, a da bi 30-ih godina počeo propagirati korištenje plinskih komora u svrhu eugenike.

Ili dr. Linus Pauling, osoba više relevantna ovom tekstu. Osoba koja je Nobelovu nagradu dobila čak dva puta, onu za kemiju 1954. i onu za mir 1962. godine, a čiji ostatak života je bio manje ispunjen znanošću, a više promocijom pseudoznanosti.

Svi ti ljudi su zadužili čovječanstvo. Samo dr. Pauling je za života objavio oko 850 znanstvenih radova. To je oko 850 više od ijedne osobe koja ovo čita. Svi ti ljudi su zaslužili da im čovječanstvo podigne kipove u čast, po njima nazove škole, ulice, parkove, bolnice. O takvima treba čitati. Takve gledati kao uzor…

I takve, ma koliko nas zadužili, ne bi trebali osjećati strah ispraviti kad su u krivu.


II. Argumentum ab auctoritate

Argumentum ab auctoritate, odnosno argument iz autoriteta jedna je učestala logička pogreška. U novinama ćete na nju često naići. I u svojoj okolini ćete ju često čuti. Ona glasi ovako:

“Osoba A ima autoritet, dakle osoba A je u pravu.”

U pitanju je logička pogreška iz više razloga, ali sada ćemo uzeti za primjer povijest. Mnogi doktori 19. stoljeća negirali su teoriju bakterija, za koju danas znamo da je istinita. Teorija mijazme (ideja da bolesti uzrokuje udisanje mirisa truleži), recimo, je bila općeprihvaćena među doktorima Srednjeg vijeka, premda nije validna. Postojalo je, isto tako, vrijeme kad su osobe smatrane autoritetom astronomije bile uvjerene u geocentrični sustav. Danas eto znamo da je sustav heliocentričan.

Današnji srednjoškolac može imati znanstveno točniji pogled na svijet od osobe sa doktoratom iz Srednjeg vijeka. A to ne govori o manjkavosti doktora Srednjeg vijeka, već neprestanom napretku, o nastavljanju učenika na radu svojih učitelja.

Međutim, tu i tamo se dogodi da osobe koje su autoritet nekog polja ne vide znanstveni napredak nečim pozitivnim, već iz raznih razloga dekadencijom i napadom na ono što su postigli. Ljudi sa “Nobelovom bolesti” obično su primjer toga.

Nobelovac kojeg sam se ranije dotaknuo, dr. Linus Pauling, tako je 1970. godine objavio knjigu Vitamin C i prehlada u kojoj je anegdotalnim dokazima, kao i citiranjem znanstvenih radova koji se ne mogu duplicirati sa istim rezultatima, pokušao obraniti ideju koju mu je u pismu iz 1966. godine dao dr. Irwin Stone: uzimanje megadoza vitamina C će izliječiti prehladu i produljiti čovjekov život.

Na stranici 84, dr. Pauling piše:

“Prvo, za dobro zdravlje preporučam regularni unos adekvatne količine askorbinske kiseline. Procjenjujem da je za mnoge ljude 1g do 2g dnevno (1000mg do 2000mg) optimalna količina unosa.”

te nastavlja:

“Za neke ljude optimalno zdravlje bi moglo zahtjevati veće količine, 3 do 5 grama dnevno ili više”

Pak kod liječenja prehlade, dr. Pauling se slaže sa preporukom dr. Stonea da se unese “4g do 10g dnevno onda kad se prehlada pojavi” (str. 40)

To se izravno kosi sa konsenzusom nutricionista i repetitivnim rezultatom znanstvenih istraživanja da prosječna odrasla žena treba 75g vitamina C dnevno, a prosječni muškarac 90mg. Dr. Pauling i dr. Stone ovdje se zalažu za unos i do preko 100 puta veći. Zašto je to tako?

Dva su razloga:

1. Dr. Pauling i dr. Stone su kemičari, ne nutricionisti.

2. Prvi vitamin kojeg je čovječanstvo ikada otkrilo, nije otkriven prije tisuću godina, već 1913. Bio je to vitamin A. Vitamin C je otkriven 1920. godine, 50 godina prije objave knjige Vitamin C i prehlada. Posljednji vitamin kojeg smo otkrili bio je B12. Taj je vitamin otkriven 1948. godine, odnosno 22 godine prije objave knjige. Možemo dakle vidjeti da su vitamini u ono vrijeme bili “novitet”, ne sasma istražena stvar koja je mogla imati velikog potencijala. Od nas iz 2020., 50 godina je udaljena 1970. godina.

Stvari do kojih smo došli tada su dan danas “noviteti”; Motorola je recimo 1973. godine stvorila prvi mobitel, a mobilna tehnologija još uvijek napreduje. Mi još uvijek nemamo pojma kako će izgledati mobitel za 10 godina, a mobitele kakvi su danas ljudi nisu ni zamišljali prije 20-ak godina.

No, dr. Pauling i dr. Stone su iznijeli tvrdnju koja se lako može testirati. Tvrdnja je testirana više desetaka puta, ostali su znanstveni eksperimenti pokazali da tvrdnja nije validna i ona je diskreditirana. U čemu je onda problem?

Problem je u stranici 113, gdje u apendiksu zvanom “Moguća restrikcija askorbinske kiseline od strane vlade SAD-a” dr. Pauling piše:

“U sadašnjem trenutku (1970.) postoji ozbiljna opasnost da će vlada SAD-a uvelike restriktirati dostupnost askorbinske kiseline.”

kao i:

“Jedna od propozicija je ta da se vitamini neće moći prodavati javnosti (bez preskripcije doktora), osim u tabletama ili kapsulama koje ne sadržavaju više od određene maksimalne količine…”

Takav upozoravajući pristup, kao i činjenica da je autor knjige dvostruki nobelovac, dovele su do masovne potražnje vitamina C. Od 1970. godine nadalje, suplementska industrija je od relativno male industrije postala gigant. Novine The Bulletin već 4 mjeseca poslije objave knjige pišu da je prodaja suplemenata u lokalnim trgovinama narasla 10 puta. Taj trend raste dan danas; 2020. godine, od 2016. do 2020., suplementska industrija u SAD-u je narasla sa 31.7 na 41.4 milijarde dolara vrijednosti. U svijetu je pak suplementska industrija bila vrijedna 140.1 milijardu dolara 2018. godine.

Dr. Pauling je time ni ne znajući stvorio giganta. I taj gigant danas uzrokuje kupoprodaju vitamina u mjeri na desetine puta većoj nego ju ljudi trebaju. U zadnjih 20 godina, suplementska industrija je potrošila svake godine od 1 do 4 milijuna dolara na lobiranje.

No što je sa dr. Paulingom? Čovjek je živio do 1994. godine. Dotad je vidio svoje izjave diskreditirane sa stotinama novih dokaza. Je li povukao izjave?

Nije. Štoviše, preporučenu dnevnu dozu vitamina C je povisio na 18000 mg dnevno, koju je uzimao i sam, a osim prehlade, počeo je tvrditi da će dnevni unos megadoza vitamina C učiniti da sve bolesti nestanu sa lica Zemlje. Vitamin C, dr. Pauling je tvrdio, izliječit će rak.

Dr. Linus Pauling, jedan od najvećih kemičara 20. stoljeća i ponos čovječanstva, umro je 1994. godine, od raka prostate.


III. Efekti lobiranja suplementske industrije


Međutim, gigant je bio stvoren, a gigant baziran na netočnim izjavama sve što može jest propagirati te netočne izjave i pokušavati ih prikazati validnima, ma koliko ga to koštalo. Spomenuo sam da je u zadnjih 20 godina samo u SAD-u suplementska industrija trošila od 1 do 4 milijuna dolara na lobiranje godišnje. Činjenica da industrija svake godine raste govori sve o uspješnosti toga.

Ljudi dakle kupuju vitamine i proizvode na čijim je deklaracijama popis vitamina glavna atrakcija jer vjeruju da je u pitanju nešto korisno. Troše novac ne samo na nešto što im tijelo često ne može apsorbirati u količinama većim od potrebne (primjerice, osoba koja uzme 1000mg vitamina C, 500mg će izbaciti putem urina), već se dovode i u nepotrebnu opasnost:

Muškarci koji uzimaju 1000mg vitamina C dnevno imaju 50% veće šanse dobiti kamenac u bubrezima.

-Osim kamenca u bubrezima, megadoze vitamina C će izazvati proljev, žgaravicu i glavobolju.

Osobe koje unose više od 1000mg kalcija dnevno imaju veće šanse oboljeti od raka.

-Preveliki unos vitamina A i D mogu dovesti do hipervitaminoze, odnosno trovanja vitaminima. Od 2005. do 2011 godine, broj otrovanih vitaminom D u SAD-u je narastao za 1600%. U pitanju su obično djeca. 2016. godine u SAD-u, 72% od 63,931 osoba koje su se otrovale vitaminima su bila djeca mlađa od 5 godina.

Žene koje svakodnevno unose 5mg vitamina B9 imaju veće šanse oboljeti od raka.

Ali industrija teška 141 milijardu dolara mora opstati. Propagiranje netočnih informacija mora se nastaviti. To je dakako dovelo do legija teoretičara zavjera koji su, kao i kod globalnog zatopljenja, pokazali da im branjenje milijardrskih lobija nije problem ako se laž koju lobi propagira podudara sa najnovijom teorijom zavjera koju su teoretičari složili. Ostali se pak, poput Ивана Пернара, služe kontroverzom kao vektorom promocije.

Ali problem seže i dublje. Naime, toliko je raširen da je dio normalnog. Evo vam primjer magistra farmacije koji u Večernjem listu propagira uzimanje megadoza vitamina C.

U kolumni gospodin Vučković piše ovo:

“Procijenjeno je da svaka cigareta uništi i do 130 mg vitamina C te da bi pušači trebali unositi barem 3000 mg ovog vitamina na dan kako bi pokrili minimalne dnevne potrebe za njim.”


Prije nego primijenimo matematiku, napomenut ću da osoba koja puši mora unijeti dnevno 35mg više vitamina C od osobe koja ne puši. A odrasla osoba koja je nepušač, ako je žensko, mora unijeti 75mg, to jest ako je muško i nepušač 90mg. To je konsenzus nutricionista.

A sada matematika.

Gospodin Vučković tvrdi da 1 cigareta uništava do 130mg vitamina C dnevno. Ako uzmemo da prosječan pušač konzumira 1 kutiju, to jest 25 cigareta dnevno, doći ćemo do zaključka da prosječan pušač mora konzumirati 3250mg vitamina C dnevno samo kako bi bio na “nuli”, odnosno odrasla žena koja popuši 1 kutiju cigareta dnevno, ako ne želi umrijeti mora unijeti 3325mg a muškarac 3340mg vitamina C dnevno. Pak ako popuše 2 kutije, moraju unijeti 6500mg vitamina C dnevno kako bi bili na nuli.

Koliko je 3250mg, koliko jedna kutija cigareta navodno uništi?

-U grašku, to je 8 kilograma.
-U narančama, to je 6 kilograma.
-U jabukama, to je 70 kilograma.
-U kiselom kupusu, to je 22 kilograma.

Dakle gospodin Vučković tvrdi da osoba koja popuši 1 kutiju cigareta dnevno mora pojesti 22kg kiselog kupusa dnevno samo kako bi došla na “nulu” sa unosom vitamina C, a kako prosječna osoba putem hrane unese oko 30 puta manje vitamina C od toga, prosječan pušač je hospitaliziran u roku mjesec dana, odnosno umro tako u roku 2 mjeseca od početa pušenja od skorbuta tako akutnog da ga nisu doživljavali ni pirati na brodovima.

Zato gospodin Vučković preporuča megadoze od minimalno 3000mg vitamina C pušačima, što je samo 30-ak puta više od preporučene dnevne doze.


IV. Završne misli


Predmnijevam da je sve to odraz jednog problema koji postaje sve veći u ovom modernom dobu u kojem živimo. Naime, kroz ljudsku je povijest znanje bilo smatrano gotovo svetim. Veliki dio ljudske povijesti su glinene ploče, svitke i knjige čuvale samo kraljevske knjižnice (Ašurbanipal pada na pamet) i hramovi. Kako bi uopće dobio šansu otvoriti neki tekst morao si biti izuzetna osoba i znanje vidjeti kao nešto pivotalno ljudskom rodu, nešto što moraš njegovati i braniti.
Ali dolaskom modernog doba, znanost je otrovana sve nezdravijom dozom karijerizma. Ljudi se školuju tek toliko da bi se zaposlili. Oni bubaju kako bi prošli testove i završili fakultete, a ne osjećaju inherentnu povezanost, ne vide stotine i tisuće godina dolazaka i nestanaka civilizacija oko sačuvanog ljudskog znanja. Zato ga slabo cijene, a znanje koje se slabo cijeni, za slabu cijenu se i prodaje.

Tako imamo ljude sa fakultetima, doktore čak, koji padaju na najjeftinije trikove, koji premda su autoritet, premda bi trebali biti bastion racionalnosti, nisu sposobni racionalnost održati onog trenutka kad ih se pomakne iz komforne pozicije. Što je tomu lijek, ne znam. Doza osame možda, nešto što bi osobu natjerano na samoanalizu i propitkivanje? Možda generalizam upućenosti, učenje svega umjesto samo jednog aspekta?

Tko će to znati.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *